Piše: Perica Mijatović
U srijedu, 15. lipnja 2022. godine, je u prelijepom ambijentu Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti pred velikim brojem poštovatelja književne riječi, predstavljena knjiga kanadske književnice bosanskohercegovačkog porijekla Nataše Bartula Hebert, pod nazivom „Dubrovnik, grad nabožićki“.
Predstavljači romana i recenzenti bili su prof. dr. Franjo Topić i prof. dr. Senadin Lavić, a pod voditeljstvom novinarke Zlate Behram, nadahnute stihove i citate iz djela, čitale su: novinarka Edina Kamenica i knjževnica Sadžida Viteškić-Majstorović, dok su o Starobosanskom gradu Dubrovniku i vlastelinskom plaštu pronađenom na kneževskoj nekropoli Kopošići govorili mr. Azra Bečević- Šarenkapa i Perica Mijatović.
Iako je povod i inspiracija ovog djela starobosanski grad Dubrovnik, poanta priče, kako je rekla autorica Nataša Bartula Hebert, je srednjovjekovna kraljevina Bosna. Roman se bavi suštinskim detaljima o odnosima bosanskih vladara tog doba s Rimom, s Ugarskom, sa Srbijom kao i s Osmanskim carstvom. Tu je i priča o nesretnoj sudbini kraljice Katarine. Roman Dubrovnik, grad nabožićki nosi univerzalnu poruku uklesanu na kamenom stećku: o ponosu, rodoljublju, plemenitosti, hrabrosti i istrajnosti bosanskohercegovačkog čovjeka.
„Dok se starobosanski Dubrovnik budi iz srednjovjekovnog sna, Nataša je otplovila u srednji vijek i napisala priču temeljenu na povijesnim činjenicama koju je ukrasila lirskim elementima kao i fiktivnim likovima zaradi obogaćenja same fabule i zainteresiranosti čitatelja”, rekao je profesor Topić govoreći o inspirativnom sadržaju predstavljenog djela.
„Također, fiktivni likovi alegorijski i metaforično predstavljaju sliku stvarnih fenomena i događaja tog vremena. Primjera radi, kroz izmišljene likove vitezova Radaša i Miltoša, roman stvara sliku vitezova ovog doba: kodeksa časti, rodoljublja, fizičke snage, te svih moralnih osobina kojima su se vitezovi odlikovali čineći jake štitonoše i stub bosanske vojske. Istovremeno ljubav između jedne od glavnih heroina Paule Mirković i viteza Radaša, romanu daje romantičnu stranu, potrebnu da uljepša sliku jednog teškog vremena.“
Puno literarnih djela pokazuju i autorova uvjerenja i imaju puno toga autobiografskog, pa je kako je primijetio prof. Topić, i u ovom je romanu Nataša dala pečat svojim osobnim širokim uvjerenjima bez vjerskih i nacionalnih ograničenja i istom prilazi s puno ljubavi i poštovanja prema svakom čovjeku želeći da istakne da nas naša zajednička domovina Bosna i Hercegovina u svom vjekovnom višereligijskom karakteru podsjeti da je moguće živjeti zajedno u poštovanju, miru i pravdi. I da je upravo u različitosti ljepota života.“
Profesor Senadin Lavić, u nadahnutom tonu je iznio ocjene vrijednosti književnog djela Nataše Bartula Hebert prema parametrima i kriterijima europskih mjerila i estetičkih prosuđivanja, navodeći „da je pred nama knjiga koja otvara Bosnu u kojoj se atomi Bosne kroz nekoliko desetljeća srednjovjekovlja okupljaju u molekularnu građevinu stvarateljskog duha koja postaje živa, oduhovljena, opipljiva za naša čula… i gdje kreativna djelatnost autora oblikuje formu u kojoj prepoznajemo vlastito biće, osjećaje i nadanja…“
San Sultana Mehmeda Fatiha kao predskazanje da će osvojiti Bosnu, sadrži i sugestivnu poruku kao tešku sudbinu „da u Bosni nikada pravde neće biti i da će se njen narod uvijek morati boriti za nju“, jedan je od poetiziranih izvoda iz djela, koje su u prekrasnom ambijentu Muzeja književnosti predstavila novinarka Edina Kamenica i književnica Sadžida Viteškić-Majstorović.
O Starobosanskom Dubrovniku, njegovoj urbanističkoj strukturiranosti, ulozi i veličini u odnosu na slične BH gradove, te o likovnim vrijednostima stećaka s nekropole Kopošići, govorio je Perica Mijatović iz Fondacije Starobosanski grad Dubrovnik, a konzervatorica Zemaljskog muzeja mr. Azra Bečević-Šarenkapa je predstavila vrijednosti vlastelinskog brokatnog plašta koji je pripadao jednom od visokih dostojanstvenika Bosanskog kraljevstva. Plašt sada krasi sef dvoranu Zemaljskog muzeja s najvrijednijim eksponatima poput Hagade i originalnih kraljevskih povelja na kojima se i sam njegov vlasnik- dvorski knez kralja Tvrtka I.- Mirko Radojević javlja kao potpisnik.
Ugledna sarajevska glumica Jasna Diklić predstavila je članove udruženja:
DSC (DOWN SY) KNJIŽEVNI KLUB DJECE SUNCA BANJA LUKA
UDRUGU ZA ZAŠTITU MENTALNOG ZDRAVLJA MENSANNA – SARAJEVO
Njihovo sudjelovanje s recitacijama oplemenilo je ovu promociju davši joj pečat humanosti i ljubavi bez predrasuda.
Recitacija ovih mladih ljudi ’’Znam, hoću, mogu’’ poruka je čovječanstvu protiv diskriminacije osoba s Down sindromom.
