O Probnom projektu kulturnog naslijeđa koji je putom Jedinice za koordinaciju projekta (PCU) u posljednjih pet godina realizirao Grad Mostar u suradnji sa Međunarodnom asocijacijom za rekonstrukciju i razvoj – IDA (Svjetskom Bankom) i UNESCO-m, već je mnogo puta pisano. U središtu projekta bila je obnova Starog mosta sa kulama Tarom , Halebijom i Hercegušom te objekata neposredno uz kompleks Mosta, što je predstavljalo prvu komponentu projekta. Druga komponenta projekta u cjelini je dovršena u rujnu ove godine obnovom desete u nizu jedinica središta povijesne jezgre Starog grada (Mlinice na desnoj obli rijeke Radobolje). Treća komponenta Projekta, koju smo radno zvali «Odabrani spomenici tri naroda» je tokom mjeseca prosinca dosegla svoj vrhunac. Rekonstrukcijski i restauratorski radovi se izvode paralelno na Mitropolijskoj palači, Vakufskoj Palači i zgradi Hrvatskog kulturnog društva «Napredak»

HRVATSKI KULTURNI CENTAR NAPREDAK

Godina izgradnje: 1906.g.
Period i stil: Austro – Ugarski / Art Nouveau (Secesija)
Formalne karakteristike:

Objekt je prema izvedbi Stjepana Škrobića, prvog ovlaštenog graditelja u BIH, sagrađen  1906, nakon  godinu dana od kupovine zemljišta. U originalnoj izvedbi, zgrada organizirana prema stilu austrougarskog vremena, imala je privlačnu secesijsku geometrijsku fasadu s plastičkom dekoracijom. Konzervatorskim zahvatima u kasnijem periodu nestalo je tih oblika, ali je sačuvana dokumentacija koja je omogućila povratak originalnih elemenata objektu.

Objekt je u toku I svjetskog rata oštećen boravkom vojski. 1926. godine po projektu Miroslava Loose je dograđen kat, što je vidljivo na fotografijama prije i poslije dogradnje.

Izvorno stanje 1906.
Izgled zgrade nakon dogradnje kata 1928.

Od 1945-1947. godine u zgradi je  HKD «Napredak» bila je smještena dječja bolnica, a kasnije do posljednjeg rata prostori Doma zdravlja.

U ratu 1992-1995. zgrada je značajno devastirana i napuštena. Po završetku rata preko projekata preventivne zaštite na spomenicima kulture, objekt je zaštićen od daljnjeg propadanja. Međutim, ostavljenost, nebriga i napuštenost objekta su uzrok daljnje devastacije.

Objekt je dizajniran za Hrvatsko kulturno društvo Napredak, kao višenamjenski objekt, koji se sastoji od podruma i tri etaže. Zidani blok ima cilindrični toranj na jednom uglu, pokriven kupolom, koja se završava lanternom. Timpanonski nastavci na obje strane tornja naglašavaju ugao. Krov je bio pokriven francuskim crijepom.

Južna fasada.

«Napredak» ima tradiciju kulturno-odgojne djelatnosti i znao je materijalizirati sve one napredne europske ideje koje je hrvatski narod razvijao na ovim prostorima u vrijeme s kraja XIX i početka XX stoljeća. Dva Nobelovca: Ivo Andrić i Vladimir Prelog bili su stipendisti Napretka.

Teško je naći značajniji objekt u Hercegovine, koji nije sakralnog karaktera, a koji tako zorno svjedoči u kulturnoj povijesti hrvatskog naroda na prostorima Mostara, Hercegovine, ali i šire.

Tlocrt prizemlje

ISTRAŽIVANJE I STADIJ PRIJE PRSTUPA REKONSTRUKCIJI I RESTAURACIJI

OPIS PRETHODNOG STANJA 1992.

Konstrukcija objekta se sastoji od horizontalnih elemenata ( temelji i krovište), te sustava vertikalnih elemenata zidova.

Krovna konstrukcija je vješaljka, koja se oslanja osim na krajevima i na srednji zid. Elemente vješaljke čine rogovi10x15, 2x8714cm, stupovi 18x16cm, kliješta 2×8/14cm, kosnik 16/16cm, donja greda 16/125cm, čelična zatega sa ovjesom.

Građa je zaštićena, sa kvalitetnim spojevima te u dobrom stanju. Pokrov je crijep, bez daščanog pokova.

U jednom dijelu krovišta se nalazi lanterna.

Ona je ukliještena u konstrukciju krovišta i zidova nadzitka preko križne osnovne konstrukcije greda. Grede su dim 18×25.

Iz kružnog spoja se diže drveni vertikalni stup iz kojeg se pružaju pobočni elementi. Na sve rubne elemente se u arhitektonskoj formi lanterne preko remenata zakovana daska i limeni pokov.

Rubni elementi krovišta su uvezani sa serklažom visine 70 cm, na kome se opet nalaze utori za rog koji prolazi van linije drvenog stupa i serklaža.

OPIS POSTOJEĆEG STANJA 2002.

Krovna konstrukcija je bila u stanju propadanja jer je dijelom otvorena. Pojedini elementi veza su istrulili ili su teže oštećeni. Sklop je još bio u funkcionalnoj formi i sa pokrovom na većem dijelu –skoro 100%. Lanterna je sa oštećenim pokrovom-limom i daskom koja je propala, dok je osnovna konstrukcija ispravna i ista nije oštećena.

Stropna Konstrukcija ispod krovišta bila je skoro u potpuno neupotrebljivom stanju. Stropna konstrukcija nad drugim katom bila je u djelomično lošem stanju od utjecaja višegodišnjih atmosferilija, ali je kasnijom nebrigom-PALJENJE i druga gruba devastacija znatno stradala . Stropna konstrukcija nad prvim katom, bila je u ispravnom stanju, kao i elementi nosivih greda- jer su iste bile zaštićene konstrukcijom ploče. Osim malih pokazatelja korozije na otpalom mortu ( koje može nastupiti i uslijed vibracije nosača), stropna konstrukcija nad podrumom nije imala drugih oštećenja.

Vertikalni elementi bili su uglavnom u ispravnom stanju bez prslina ili vidljivih znakova oštećenja od potresa, detonacija ili intervencija u vijeku eksploatacije kao i stepeništa.

Temeljne konstrukcije su zatečene neoštećene iako su u neposrednoj blizini objekta (4 metra dijagonalno od istočnog ulaza) locirani kanali za odvodnju vode i u druge svrhe. kanalski sustav je rađen paralelno i iza izgradnje objekta pa su bez utjecaja na objekt.

OPIS IZVEDBE PROJEKTIRANOG STANJA 2002-2003.

Konstrukcija krovišta napravljena je od glavnih rasponskih nosača –ramova INP24 koji su vareni V varom u S izvedbi poštujući sve propise vara i varioca . Konstrukcija je preko čeone ploče ankerisana u A.B ploču . Konstrukcija ima zatege u smjeru Y, radi izbočivanja.

Po nosačima su projektirani rogovi 10×14 borovina II klase, koja se direktno –preko podložnih ploča u kosini krova i sa zasjekom roga ušarafljuje u konstrukciju sekundarnih nosača. Po rješenju je postignuto da se konstrukcija osnovnih nosača ne vidi-ne viri iz linije krovišta. Po rogovima je izveden daščani pokov, a po pokovu, izolacije – varena traka , zatim dvostruka letva (odcjed12/1i nosači pokrova 3/5), te crijep koji se kovao u propisanom razmaku (zadnji redovi i svaki deseti). Po rubu je postavlja čelična podrožnica IPE14 koja je zavarena na osnovnu konstrukciju INP24. Na dijelu lanterne je samo izvrši izmjena oštećenih elemenata, a konstrukcija se antikorozivno zaštitila. Da bi se sačuvala konstrukcija lanterne u izvorno obliku sačuvana je konstrukcija krovnih nosača do izvedbe A.B tavanice ispod, jer ista nosi lanternu.

Konstrukcija nosača krova mijenja ritam na dijelu bočnih krovišta ali se zadržava koncepcija, i na tim su mjestima ubačeni drveni tercijarni nosači.

Stropna Konstrukcija nad podrumom je zadržana u potpunosti jer je bila stabilna. Nosivost Temeljne konstrukcije je dokazana za terete etaža.

Postojeća konstrukcija zidova je neporemećena projektiranim rješenjem uz ukrućenje elementima ploča i ankera koji izlaze na fasadu.

Obrada vanjskih  zidova zgrade rađena je u dva sloja. Prvi osnovni sloj (grund) nabacio se preko površine koja se obrađuje. Sve izvedene površine izvedene su ravne, vertikalne gdje je potrebno horizontalne, kose ili oble. Profili i uglovi imaju oštre rubove, izrađene točno po traženom obliku. Žbuka je od isprobanih primjesa i veziva jednoličnog zrna i na svjetlosti postojanih boja. Odstupanje od vertikale  i horizontale nigdje nije veće od 2 cm na 10 m.

Za izradu vijenaca i drugih profila izrađeni su prethodno kalupi i šablone.

Da bi se prilikom žbukanja dobili što točniji i određeni profili vijenca, pilastara, natprozornika, izvlače se posebno pripremljenom šablonom, odnosno blanjalom. Šablona se sastojala od vertikalne daščane stijene grubo rezane po obliku vijenca. Na daščanu stijenu pribijena je ploča pocinčanog ili aluminijskog lima, točno rezana po profilima danim u mj 1:1, tako da viri oko 1/2-3/4 cm preko rubova dasaka.

Vertikalne daske učvršćivane su na pod od horizontalnih dasaka i poduprte kosim letvama. Ispod vijenca ili drugih profilacija na zidu te na gornjem rubu vijenca pričvršćene su kukama dvije horizontalne, usporedne blanjane letve (vodilice) po kojima se kliže, odnosno vuče šablona.

Prije žbukanja  šablonom je pregledano dali je vijenac izidan kako treba i dali je ostavljeno dovoljno mjesta za žbuku, zatim je vijenac očišćen i namočen,  i grubo  ožbukan  te prevučen šablonom. Nakon što se gruba stegla, nabačena je rjeđa i finija žbuka i prevučena šablonom, dok profilacija nije postala čista i oštra, a plohe potpuno glatke. Uglovi, krajevi, prelomi koji se nisu  mogli izvlačiti šablonom , izvedeni su naknadno rukom. Kod kosih i savijenih vijenaca letve vodilice učvršćene su usporedo sa smjerom vijenca. Debljina donjeg sloja žbuke iznosi 1 cm . Završni sloj je debljine 1 cm.

Kontrola kvalitete radila se viskom i libelom. Prijanjanje temeljnog sloja za zid provjeravalo se kucanjem čeličnom šipkom.