Prve glazbene priredbe koje su vezane za Napredak dogodile su se na Napretkovim zabavama. Napretkove zabave organizirane su još u prvim godinama postojanja Društva, a postojalo je više razloga za njihovo redovito organiziranje. Zabavama se željelo priuštiti članstvu zadovoljstvo druženja uz kvalitetan zabavni program, doprinijeti popularizaciji Napretka, a ujedno ostvariti prihode koji će pomoći realizaciji Napretkovih temeljnih zadaća.
Prvu takvu zabavu organiziralo je mostarsko potporno društvo još 8. studenog 1903. godine. U Sarajevu su prvu veliku zabavu priredili Hrvati Sarajeva 22. veljače 1906. godine u korist Napretka, a zabava je postigla veliku moralnu i materijalnu korist. Društvene godine 1908./1909 određen je 6. siječnja za Napretkov dan i za taj dan su u Sarajevu, kao i u brojnim podružnicama održane zabave koje su Društvu donosile značajne prihode. Glazbeni program na Napretkovim zabavama u Sarajevu bio je uvijek vrhunski.
Redovito je nastupalo HPD Trebević i najbolji glazbenici Sarajeva. Međutim, najvrjedniji na ovim zabavama bila su gostovanja zagrebačkih opernih pjevača, prvaka hrvatske opere. Za Sarajevo, koje u to vrijeme nije imalo niti operu niti filharmoniju, ovakva gostovanja bila su od izuzetnog značenja. Tako je na Napretkovoj zabavi 6. 1. 1912. godine nastupila diva hrvatske opere Maja de Strozzi Papandopulo i hrvatski humorist Arnašt Grund. Ovo gostovanje je realizirano najviše zahvaljujući intendantu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu g. Vladimiru pl. Trščeku. Na Napretkovoj zabavi 5. travnja 1913. godine na-stupila je zagrebačka operna pjevačica Irma Polokova.
Napretkov dan 6. siječnja 1914. bio je poseban, jer je zabava prvi put održana u vlastitom Zakladnom domu. Velika dvorana bila je prepuna. Zabavi je prisustvovao poglavar zemlje Oskar Potjorek i brojni drugi uzvanici. Program zabave bio je vrhunski: nastupila je vojna glazba, HPD Trebević, tenor hrvatskog kazališta Ernesto Vitez Cammarota, te brojni instrumentalni solisti. Te godine zabave su održane i u 23 Napretkove podružnice.
Nakon Prvog svjetskog rata tradicija Napretkovih zabava je nastavljena. Kako je Napretkov dan tradicionalno proslavljan 6. siječnja, a na taj dan je u Hrvatskoj održavana proslava Strossmayera, Napredak je ove proslave objedinio. Od 1920. godine uvode se tradicionalne “Zrinsko-Frankopanska zabava” (30.4.), a od 1921. “Proslava Ćirila i Metoda” (5. srpnja).
NAPRETKOVA HRVATSKA GLAZBA
Dugogodišnja velika potreba hrvatskog pučanstva bila je uspostavljanje hrvatske glazbe u Sarajevu. U tome se uspjelo u društvenoj godini 1924./1925. Napredak je utemeljio Hrvatsku glazbu, čime je ostvarena davna želja sarajevskih Hrvata. “Hrvatska glazba” bio je orkestar kojim su dominirali puhački instrumenti. Nastupala je na svim Napretkovim zabavama i na zabavama drugih hrvatskih društava u Sarajevu. U izvješću sa skupštine Napretka za društvenu godinu 1932./1933., navodi se da je Napretkova “Hrvatska glazba” nastupila u programima na Napretkovoj godišnjoj zabavi, proslavi u povodu otvorenja doma u Konjicu, te na zabavama u Brezi, Varešu i Turbetu, kao i na svim hrvatskim zabavama u Sarajevu. Naredne društvene godine zabilježeno je da je Hrvatska glazba i pored teških ekonomskih prilika potpuno razvila svoj rad. Nastupila je na zabavama u Sarajevu, Kiseljaku, Dubravama, Bugojnu, Kupresu i Livnu. Svi glazbenici radili su dragovoljno.
Od društvene godine 1934./1935. Hrvatsku glazbu je preuzela sarajevska podružnica. U okviru Hrvatske glazbe je te godine osnovan i gudački kvartet. Da glazba ne bi pala na teret društva, uvedena je posebna članarina za Hrvatsku glazbu pa se učlanilo 2.000 članova, s članarinom u iznosu 5.000 dinara. Time su pokriveni izdaci za glazbu i osiguran njen daljnji opstanak.
Te godine Hrvatska glazba sudjelovala je na Uskrs u Zenici, na zabavi hrvatskog pjevačkog društva “Zvečaj” i na Zrinsko-Frankopanskoj proslavi u Sarajevu. Napretkova Hrvatska glazba u društvenoj godini 1935./1936. imala je 2.000 članova, a uzdržavala se sama, vlastitim prihodima (ostvaren je prihod od 93.683,75 dinara, a rashodi 90.707,05 dinara).
U istoj društvenoj godini osnovana je Napretkova filharmonija koja je prvi put nastupila koncertom u kinu Imperijal 30.11.1935. godine. Filharmonija je nastupila 10 puta, a limena glazba 24 puta na raznim priredbama u Sarajevu i u provinciji.
Društvene godine 1936./1937.- Napretkova glazba je imala 26 glazbenika seniora, 19 članova podmlatka, te 1.787 svojih članova.
Napretkova “Hrvatska glazba” djelovala je bez prekida do pred kraj II. svjetskog rata. U arhivu Napretka postoji zapisnik sa sjednice Hrvatske glazbe s datumom 7.6.1944. godine. Hrvatska glazba odvojila se od Napretka 3.9.1941. godine, te tijekom II. svjetskog rata djelovala samostalno.
NAPRETKOVI PJEVAČKI ZBOROVI
I pored dobre suradnje s HPD Trebević koji je nastupao na gotovo svim Napretkovim manifestacijama, u Napretku se osjećala potreba za osnivanjem vlastitog zbora u čiji rad bi se uključili mladi. Na takav potez Središnja uprava se odlučila u društvenoj godini 1926./1927. Pošto broj omladinskih organizacija po školama opada, Središnja uprava je tražila druge načine da se omladina zadrži na okupu. Tako je u Sarajevu osnovan “Napretkov srednjoškolski omladinski zbor”, pod ravnanjem zborovođe, profesora glazbe Franje Topića. Zbor je imao preko 60 članova, a nastupao je na Zrinsko-Frankopanskoj proslavi te realizirao turneje po Bosni i Hercegovini.
Za pitomce i pitomice sva tri sarajevska konvikta, te godine, je osnovan zbor konviktskih pitomaca pod ravnanjem profesora glazbe Ladislava Pešeka. Naredne društvene godine Napretkov srednjoškolski zbor porastao je na preko 80 članova. U društvenoj godini 1930./1931., Središnja uprava je ukinula pjevačke zborove po konviktima, kako pitomci ne bi bili suviše opterećeni vanškolskim aktivnostima, a ostavljen je samo zajednički Napretkov srednjoškolski zbor. Napretkov srednjoškolski zbor u društvenoj godini 1931./1932. vodio je kapelnik g. Julije Lass.
Zbor je u društvenoj godini 1933./1934. priredio dvije akademije i to 15.2.1934. i 19.3.1934. godine.
Naredne godine zbor je nastupio na akademiji koju su 14.11.1934. godine priredili pitomci konvikta “Kralj Tomislav” u povodu 30. obljetnice društva, te na proslavi kućnog patrona Sv. Josipa 19.3.1935. godine. U izvješćima s godišnjih skupština Napretka nakon 1935. godine ne spominje se djelovanje Napretkova srednjoškolskog zbora.
Hrvatsko pjevačko društvo “Trebević” starije je od Napretka (utemeljeno 1894. godine) i od utemeljenja do kraja II. svjetskog rata djelovalo je kao samostalno društvo. Ipak rad ova dva društva kroz dugu povijest se ispreplitao.
Cjelokupna arhiva toga hrvatskog pjevačkog društva oduzeta je u vrijeme bivšeg državnog sustava, dijelom uništena, a dijelom pohranjena u Arhivu BiH, iz kojega se, u ovim ratnim vremenima, nisu mogli dobiti potrebni podaci. Osnivači toga prvog hrvatskog pjevačkog društva u Sarajevu bili su nekolicina entuzijasta: braća Josip i Franjo Udovičić, Anto Palandžić, Augustin Baković, Makso Raguz, Ivan Akšam, te spiritus agens čitave akcije Ante Jukić. Sastajali su se u Udovičićevu stanu na Bistriku, gdje su pjevali i tamburali krijući se od vlasti. U proljeće 1894. prirediše svoj prvi, polulegalni, nastup u kavani “Hrid”. Jukić je tom prilikom održao zanosni govor, sakupivši nekoliko stotina forinti za potrebe osnivanja pjevačkog društva. Posao zborovođe preuzeo je glazbenik Nikola Pissenberger. Već na skupštini javilo se 110 podupirajućih članova i 36 pjevača, sakupljeno je preko 400 forinti dobrovoljnih priloga. Prvi koncert priredio je “Trebević” 22. srpnja 1894. u Fadilpašićevoj bašči. Na tom mjestu danas se nalazi zgrada Okružnog suda. Iz obimnog programa izdvajaju se Zajčeva “Himna Zvonimiru”, Vilharova “Veni cvijete”, Eisenhutova “Ustaj rode”, Šubertova “Hrvatska domovina”, Stoosova “Udesu mome” i “Lijepa naša”. Takav je bio početak “Trebevića”. Vlast je nastojala omesti razvoj društva. Stvarane su razne zapreke, te su se državni činovnici neko vrijeme ustručavali učlaniti u “Trebević”, jer je to bilo dovoljno da se navuče sumnja ili čak optužba.
Sljedeće godine (1895.) osnovana je Glazbena škola za notalno pjevanje i Tamburaški zbor kojim je upravljao Karlo Pienta. Tamburaški zbor je godinama postizao velike uspjehe i održao se, uz kraće prekide, dugi niz godina. Poslije 1918. počinje u “Trebeviću” novi život. Na prvoj poslijeratnoj skupštini (1919.) predat je stijeg dr. Ivanu Pavičiću. Veoma svečano je proslavljena 30. obljetnica “Trebevića” 1924. godine velikim svečanim koncertom.
Djelatnost “Trebevića” i njegova mješovitog zbora između dva rata treba podijeliti u nekoliko poglavlja. Godišnji samostalni koncerti bili su glavni ispit djelatnosti “Trebevića”. K tom, treba dodati gostovanja i turneje obilježene najvećim dijelom samostalnim koncertima.
Posebno treba istaći Zrinsko-Frankopanske akademije, koje su iz godine u godinu bile sve bogatije pripremljene i uspješnije izvođene. Na kraju dolaze obvezni nastupi “Trebevića” na svim godišnjim zabavama. Početkom rata 1941. godine “Trebević” je priredio (13. srpnja) crkveni koncert u korist nabavke orgulja za zavjetnu crkvu sv .Josipa na Marijin Dvoru.
Drugi svjetski rat ponovo je zaustavio rad “Trebevića”, ali ne potpuno. Velik broj muških članova otišao je u vojsku, pa ipak je skupljen dovoljan broj pjevača da se održi jubilarni koncert u čast 50. obljetnice osnivanja “.
Dolazak nove vlasti 1945. godine ugušio je sav rad “Trebevića”. Prostorije su izvjesno vrijeme posjećivali stariji članovi, ali zbog izrazito rodoljubnog stava “Trebevića” u vrijeme rata vlasti nisu dopuštale javne nastupe. Zabranom rada kulturnih društava, tako i “Napretka”, konfiscirana je cjelokupna pokretna i nepokretna imovina “Napretka” i “Trebevića”. Isto tako zaplijenjena je i arhiva oba društva.
Nakon obnove rada “Napretka”, u rujnu 1990. godine, rodila se ideja i o obnavljanju “Trebevića”. Ostvarena je 1991. godine. “Napredak” je osnovao mješoviti zbor i dao mu ime “Trebević”. Tako je ponovo ostvarena sprega “Napretka” i “Trebevića”, ta dva simbola hrvatske kulture, koji će i nadalje djelovati dajući svoj prinos općoj kulturi Bosne i Hercegovine i šire. I opet je početak rada “Trebevića” bio na Bistriku. Novi dirigent je postao Miroslav Homen. Sakupilo se oko 40 pjevača koji su, nemajući pogodnih prostorija, koristili za svoje probe prostorije franjevačkog samostana na Bistriku. Nastao je najprljaviji i najkrvaviji rat u povijesti BiH. “Napredak” se brzo osvijestio od prvog šoka i udara, a s njim i brojne njegove udruge, pa tako i “Trebević”. Uz novog zborovođu Mladena Stankovića i, kratko vrijeme, Josipa Magdića, te uz sadašnjeg maestra Milana Jeličanina, “Trebević” i “Napredak” su usred rata i granata izveli više javnih nastupa nego u vrijeme mira i tako pokazali da je kultura smisao povijesti, a ne tenkovi i raketni bacači.
Zbor je 1994. godine proslavio 100. obljetnicu utemeljenja, ali se nije ispunila želja autora gornjeg članka da to bude u miru. Napredak je ovu obljetnicu obilježio tribinama (20.4.1994. i 28.9.1994. godine), izložbom (14.6.1994. godine) i svečanim koncertom (29.9.1994.). Izdana je knjiga “Slavuj povrh Trebevića” Zdravka Miloševića. Za 100. obljetnicu Trebevića vezana je i velik turneja zbora “Trebević” po Francuskoj i Italiji. U razdoblju od 16.10. do 1.12.1994. godine zbor je održao 32 koncerta širom Francuske, te jedan u Rimu (4.12.1994. godine) kada su primljeni i kod Pape Ivan Pavla II.
Od 1995. do danas zbor je nastupao gotovo na svim Napretkovim koncertima u Sarajevu te organizirao nekoliko gostovanja u BiH i Hrvatskoj. U razdoblju od 1994. do 2002. godine zborom su dirigirali Milan Jeličanin, Ognjen Bomoštar i Julio Marić.
GLAZBA NAKON OBNOVE NAPRETKA
O prvim počecima glazbene aktivnosti u Napretku i osnivanjem Hrvatske glazbene udruge piše dr. Vinko Krajtmajer (Napretkov godišnjak 1997. godine):
…Organiziranjem u okviru Napretkova Glazbenog udruženja djelovanje hrvatskih i drugih privrženih glazbenika nije prekinuto ni u teškim i složenim ratnim uvjetima. O tome govori niz nastupa i koncerata u razrušenim dvoranama, crkvama i drugim prostorima ovog grada, u kojima se njihovo muziciranje suprotstavilo bezumlju, nasilju i vandalizmu. Ideja o osnutku Hrvatskog glazbenog udruženja izrasla je iz potrebe da se zajedničkim i objedinjenim djelovanjem što više doprinese afirmiranju hrvatskog nacionalnog bića, glazbe i kulture uopće. I pored hendikepa koji nas je zadesio odlaskom značajnih glazbenika iz našeg grada, shvaćeno je da još ima dovoljno entuzijazma, snage i istaknutih umjetnika koji mogu pridonijeti širenju glazbe i opće kulture.
U Napretkovoj palači 12.12.1992. održana je Osnivačka skupština Udruge, kojom su prigodom izabrana radna i upravna tijela, te usvojeni Statut i Programska djelatnost Udruge. Od tog trenutka pratimo bogatu i značajnu djelatnost Udruge, koja će dugo vremena predstavljati jedinu organiziranu asocijaciju na polju glazbene umjetnosti. Od osnutka do danas u Hrvatsku glazbenu udrugu učlanilo se 227 Sarajlija, što je za oblast kao što je glazba izuzetno velik broj.
Izuzev rijetkih pojedinaca, gotovo su svi značajniji glazbeni umjetnici Sarajeva pristupili ovom udruženju. Napretkova HGU bila je jedina organizirana asocijacija koja se u najtežim danima rata mogla izdići iznad zla koje nas je okruživalo. U tom, dakle najtežem razdoblju, organiziran je i najveći broj koncerata. Razdoblje do konca srpnja 1996. karakterizira organiziran rad Komornog orkestra HGU i Vokalnog ansambla Pro musica. O tome svjedoči niz značajnih glazbenih projekata, čija je kvaliteta u sredstvima priopćavanja ocijenjena najvišim ocjenama.
Prvu su “Ratnu matineju” članovi buduće Napretkove HGU organizirali 9. srpnja 1992. godine. Nadalje, posebno mjesto u djelatnosti Udruge zauzimaju svečani božićni i uskrsni koncerti, na kojima su najčešće nastupali svi ansambli i istaknuti solisti. Na programima koncerata HGU našli su se svjetski klasici, hrvatski autori kao i djela skladatelja članova HGU.
Hrvatska je glazbena udruga uspostavila raznovrsnu i uspješnu suradnju sa više institucija kulture, posebice sa Kamernim teatrom 55, manifestacijom “Sarajevska zima”, Narodnim kazalištem, humanitarnom organizacijom INTERSOS, solistima Zagrebačke opere i posebno sa BHT-om. HGU je ipak najveću potporu, kako u moralnom tako i u materijalnom pogledu, dobio od HKD Napredak…
Središnja uprava je izravno ili preko Hrvatske glazbene udruge u razdoblju od 1990. do 2002. godine organizirala brojne glazbene programe koje svakako treba pobrojati.
