U razdoblju do ukidanja, Napredak se nije organizirano bavio likovnom umjetnošću, ali je društvo uviđalo njen značaj. To potvrđuje činjenica da je Napredak stipendirao sve koji su se željeli školovati na likovnim akademijama. Tako su iz redova Napretkovih stipendista izrasla tri poznata slikara: Gabrijel Jurkić, Karlo Mijić i Ismet Mujezinović.
Napredak nije ima posebnu likovnu sekciju, a zabilježeno je da je prva izložba slika u Napretkovoj palači organizirana 1926. godine. Priredili su je slikari – Napretkovi stipendisti, na čelu s Ismetom Mujezinovićem.
Napretkovi stipendisti slikari angažirani su kad god se za to ukazala potreba. Tako su Gabrijel Jurkić i Karlo Mijić izradili likovno rješenje Napretkovih uskrsnih i božićnih karti. Gabrijel Jurkić je angažiran da oslika veliku dvoranu u Zakladnom domu.
Nakon obnove, veliki broj likovnih umjetnika priključio se Napretku, tako da je utemeljena i posebna udruga.
O utemeljenju ove udruge i njenom djelovanju govori članak prof. dr. Vlaste Žuljić objavljen u Napretkovu kalendaru za 1997. godinu.
U drugoj polovici 1993. god. jedan se broj likovnih umjetnika i arhitekata okupljao u Bogosloviji (u Stadlerovoj ul. 5) sa željom da se uključi u organiziran rad putem neke profesionalne udruge pri Napretku. U to nam je vrijeme prvi zadatak bio da se duhovno i životno zaštitimo od nedaća rata i njegovih posljedica.
Beznađe je bilo golemo tako da je svaki oblik okupljanja istomišljenika značio spas za pojedinca. Kroz te se razgovore i dogovore, kojih je bilo i više od potrebnih – vođene s ciljem ne bi li se osnovalo društvo (udruga) – polako kristaliziralo saznanje o budućem radu i razlozima, te izvršilo konstituiranje institucije koja će skrbiti o jednom izrazito vrijednom segmentu kulture Hrvata na tlu BiH, odnosno koja bi trebala zaštititi taj dio naše baštine i koja bi trebala pomoći pojedinca da, ostajući u Sarajevu, lakše podnese rat i da se po njegovu prestanku što lakše snađe u novim uvjetima.
Kako nijedna stručna i umjetnička asocijacija gradske provenijencije tada nije radila, smatrali smo nužnim da ovim putem prekinemo tu letargiju, ali i da naše ljude okupimo u Napretku, društvu koje je u to vrijeme već pokazivalo težnju da preraste u zbir udruga sposobnih da oko sebe profesionalno okupe Hrvate Sarajeva. Pripreme su bile “duge”, jer je formiranju Udruge prethodilo čak 28 sastanka. Članovi Inicijativnog odbora, kojih je, s malim varijacijama, uglavnom bilo oko 20, iz reda različitih graditeljskih i likovnih profila, početkom 1994. god. pripremiše Osnivačku skupštinu, na kojoj su usvojeni svi potrebni dokumenti.
Statutom je definiran zadatak, svrha, programski ciljevi i aktivnosti Udruge, njezin ustroj i članstvo.
Osnivačka je skupština održana 28. veljače 1994. god. u zgradi Bogoslovije, u Stadlerovoj 5, uz nazočnost 58 članova, od kojih je 38 bilo iz reda graditelja (arhitekti, građevinci, strojarski inženjeri, šumari) i 20 iz reda likovnih umjetnika (slikari, kipari, umj. fotografi, dizajneri, djelatnici primijenjenih umjetnosti). predsjedavajući Osnivačke skupštine bila je prof. dr. Vlasta Jelena Žuljić, dipl. ing. arh., a članovi Radnog predsjedništva Ivo Boras, dipl. ing. arh., i Martin Blažević, dipl. ing. grad. Na dnevnom redu se našao Privremeni poslovnik o radu Osnivačke skupštine, Odluka o osnivanju Udruge, prijedlog Statuta, prijedlog za čelnike Udruge i prijedlog okvirnog godišnjeg plana. Za čelnike Udruge izabrani su prof .dr. Vlasta Jelena Žuljić, predsjednik, prof. Božidar Žabčić, dipl. ing. grad., i prof. Mladen Kolobarić, akad. slikar – dopredsjednici (i predsjednici sekcija), te članovi Upravnog odbora Krešimir Salamunović, dipl. ing. arh., Anto Jurić, akad. slikar, fra Perica Petar Vidić, akad. slikar, Martin Blažević, dipl. ing. grad., a za tajnika Zdravko Dunderović, dipl. ing. arh.
U Nadzorni su odbor izabrani Darinka Plavšić, dipl. ing. arh., Mehmed Akšamija, akad. fotograf, i Krešimir Filipović, dipl. ing. grad., a u Sud časti: prof. Zoran Barkalić, Veljko Žohar, dipl. ing. grad., i Ivo Boras, dipl. ing. arh. Prijedlog plana rada dan je vrlo okvirno i načelno. Budući da je to bio početak rada Udruge, kada nismo imali ni stalno mjesto za sastanke, koristili smo uglavnom dvorane u Bogosloviji, u samostanu sv. Ante, koju nam je ponudio fra Perica Vidić (vremenom je to postalo naše tjedno mjesto okupljanja). Nekoliko prvih sastanaka bilo je zajedničkih za obje sekcije, da bi priroda posla, afiniteti i sadržaj razgovora razdvojili rad na Sekciju za graditelje i Sekciju za likovne umjetnosti. Sastanci su bili vrlo redoviti i učinkoviti, a odvijali su se svakih 14 dana za određenu sekciju, a po potrebi su bili i češći.
Priroda posla i mogućnosti rada Likovne sekcije, u kojoj se uglavnom odvija osobni rad pojedinca i koji kroz preferiranje javnih izlaganja vidi svoju promidžbu, sveo se pretežito na pripreme, održavanje i organizaciju izložaba, bilo pojedinaca članova sekcije, bilo zajedničkih izložaba više članova i tzv. zajedničke izložbe (anale), ili pripreme izložaba u povodu nekog datuma iz Napretkove aktivnosti ili pak nekog hrvatskog umjetnika iz prošlosti, odnosno gosta iz susjedne Hrvatske…
